Ervin Šinko, istaknuti književnik, posjetio je Jasku sa još
svježim tragovima logorskog pakla i zapisao: „Htio bih da svi saznaju ono što
sam ja saznao i vidio. Našao sam i pisana dokumenta koja potpuno potvrđuju ono
što bi lako moglo izgledati nevjerovatno. Imao sam u ruci knjigu, lijepo
uvezanu, sa rubrikama: godina rođenja, prestup, vrsta kazne — tavan i slana
voda, klečanje na pijesku, kukuruzu ili grahu, 25 batina po rukama ili golom
tijelu, krampus... Upisana su mnoga imena djece što ih je brižljivo bilježila u
tu knjigu časna sestra Gracioza. Adela Ždero, Slavko Kun, Ruža Banović — sve
djeca s Kozare, kažnjena u bivšem dvoru grofa Erdedua...“ — Drastična kazna:
„napoćudni“ su prisiljavani da vuku ovaj kamen po logorskom krugu.
